U sjeverozapadnoj Francuskoj, u normandijskim ravnicama, došla je na svijet Marija Franciska Terezija 2. siječnja 1873. godine kao deveto dijete Louisa Martin i Zelie, rođ. Guèrin.

Obitelj Martin udomila se u mirnom gradiću Alenconu. Terezijin otac bio je urarski obrtnik. Njegova supruga Zelie bavi se proizvodnjom alenconskih čipaka. Terezija je, zahvaljujući radinosti roditelja, rasla u dobrostojećoj obitelji. Ubrzo postaje miljenica svih; plavih očiju, nasmijana, prirodno nadarena.

U obitelji vlada čvrsta vjera koja vidi Boga u svim događajima. Obiteljski život ima povlašteno mjesto. Sretni su samo kad su zajedno. Prerana smrt Zelie prekida obiteljsku sreću. Majčina smrt ostavlja traga na nježnom i osjetljivom biću male Terezije kojoj su tada četiri godine. U ozračju očeve i sestrinske ljubavi uspijeva preboljeti gubitak majke.

U dobi od petnaest godina ulazi u Karmel u Lisieuxu. Njezin život se ugasio u dvadesetčetvrtoj godini, 30. rujna 1897. godine. Svetom je proglašena 17. svibnja 1925. godine.

Provela je život u klauzuri Karmela, pa ipak je proglašena zaštitnicom misija 14. prosinca 1927. godine. Papa Ivan Pavao II., na misijsku nedjelju jubilarne 1997. godine, proglasio je Tereziju i crkvenom naučiteljicom.