Srce sv. Terezije Avilske bilo je ispunjeno gorljivošću za slavu Božju. Obdarena osobitim darovima Duha, obnovila je Karmel usmjerujući ga prema molitvi i kontemplaciji božanskih tajni. Prijateljevanje s Isusom i ponizno služenje sestrama, osluškivanje Riječi i požrtvovnost, ujedinjuju se u veliku ljubav za Crkvu i za svakog čovjeka.

Karmelićanka i danas živi svoje poslanje, te poput sv. Male Terezije otkriva svoje mjesto u Crkvi:
«Shvatila sam da LJUBAV OBUHVAĆA SVA ZVANJA, DA JE LJUBAV SVE, DA ONA OBUHVAĆA SVA VREMENA I SVA MJESTA… JEDNOM RIJEČJU, DA JE ONA VJEČNA!…Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti uzviknula: O Isuse, moja Ljubavi… napokon sam našla svoje zvanje, MOJE ZVANJE JE LJUBAV!…Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože!…U SRCU CRKVE, svoje Majke, BIT ĆU LJUBAV…tako ću biti sve…tako će se ostvariti moj san!»
(Rukopis B, 3v)