« Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema
budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. »
Rim 8,18

Okrijepljena svetim sakramentima, na spomendan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja 2012. god., preselila se Nebeskom Ocu naša draga s. Ana od Majke Božje (Anđela Andlar) u 85. godini života i 66. godini redovničkog i vjernog služenja Gospodinu u Karmelu.

Rođena je 18. lipnja 1927. godine u Gornjoj Jelenskoj kao treće dijete u obitelji Ane i Nikole Andlar, gdje je rasla i sazrijevala u zdravom kršćanskom ozračju. Osnovnu školu završila je u rodnom kraju, no nije imala prigode nastaviti školovanje iako je to jako željela. Završila je krojački zanat te je uz šivanje, zajedno s roditeljima, bila vrijedna u radu na malom seoskom gospodarstvu.

U slobodno vrijeme voljela je čitati duhovnu literaturu. Njezin Župnik rado joj je posuđivao knjige. Čitajući «Povijest jedne duše», sv. Male Terezije, osjetila je duboko u srcu da je Gospodin poziva u Karmel. 15. veljače 1946. ulazi u Karmel u Brezovicu. Prije ulaska primila je blagoslov kardinala, bl. Alojzija Stepinca. Živeći radosno sve zahtjeve samostanskog života, primila je redovničko odijelo na Malu Gospu iste godine. Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 1947. položila je privremene zavjete, a tri godine kasnije izriče svoj DA Gospodinu polaganjem svečanih zavjeta.

U rujnu 1964. s. Ana odlazi na novi osnutak Karmela u Juršiće (Istra). Za nju je to bio novi izazov za nesebično predanje Gospodinu i ugrađivanje svojih snaga u nastajanje novog Karmela koji se u Istri ipak nije ukorijenio. Preseljenjem zajednice dolazi u Kloštar Ivanić u studenom 1977. godine. Nakon jedanaest godina (14. VII. 1988.) polazi na novi osnutak u Šarengrad. Tijekom domovinskog rata sestre su izbjegle iz Šarengrada, a s. Ana se u listopadu 1991. vratila u samostan u Kloštar Ivaniću.

Imala je istančan osjećaj za Sveto. Euharistija, molitva časoslova kao i osobna molitva duboko oživljavaju njezin posvećen život koji je na osobit način prikazala Gospodinu za svećenike i svećenička zvanja, za svoju duhovnu braću. U srcu joj je posebno bila molitva za mlade obitelji i nerođenu djecu.

S. Ana je bila vrlo vrijedna, požrtvovna i samozatajna sestra. Svoju posvetu Bogu živjela je i marljivim radom i služenjem u zajednici. Posebno se isticala kao vrijedna sakristanka, a dugi niz godina obrađivala je i vrt. Gospodin je svojim blagoslovom krunio njezin požrtvovni rad te je zemlja rađala obilnim plodovima od proljeća do kasne jeseni. Nekoliko puta vršila je službe savjetnica u Upravi samostana.

U svojoj dugogodišnjoj bolesti pokazala je veliku strpljivost i vedrinu. Svim sestrama je bila uzor kako se u patnji duša suobličuje Kristu. Zračila je posebnom nježnošću, milinom, mirom i pobožnošću. Njezina je patnja okupljala sestre i čvršće ih vezivala u zajedništvu. Resila ju je zahvalnost za svaku primljenu uslugu. Stoga i nije neobično što je jedna od posljednjih riječi njezina ovozemaljskog života bila: «Hvala!»

Živjela je radosno i s ljubavlju svoj redovnički poziv, a njezina bolest i trpljenje bili su osobit znak Božje blizine i blagoslova za Crkvu, Karmelski red i naš narod.

Sv. Misu zadušnicu, koja je slavljena 25. siječnja 2012. u samostanskoj kapeli Karmela Sv. Male Terezije, te sprovod na mjesnom groblju u Kloštar Ivaniću, predvodio je o. Stjepan Vidak, karmelićanin. Nazočni svećenici, karmelićanski bogoslovi i kandidati, redovnice, najbliža rodbina, prijatelji i znanci svojim su prisustvom i molitvom izrazili poštovanje prema osobi koja je svoj život živjela skrovito, poput zrna koje umire da bi donijelo obilat rod.

Dušu naše drage s. Ane preporučamo u vaše molitve, a Gospodin joj svojom ljubavlju bio vječna nagrada.